Hrana za utjehu, odnosno „comfort food“ je nešto za čime smo svi posegnuli barem jednom u životu. No, kada takva prehrana postane navika koje se ne možete riješiti, vrijeme je da duboko zaronite u vlastite emocije i iz njih stvorite neke uravnotežene prakse.
Kada govorimo o povezanosti uma i tijela, govorimo o odnosu između našeg psihičkog i fizičkog zdravlja. Opće je poznato da emocije i misli mogu imati značajan utjecaj na naše tijelo. Jedno područje u kojem je ova povezanost posebno očita je čovjekov odnos s hranom. Hrana za utjehu i emocionalno prejedanje primjeri su kako način razmišljanja i emocije ponekad oblikuju naše prehrambene navike.
Moglo bi vas zanimati: Prirodni saveznici: 7 namirnica za ublažavanje stresa
Što je hrana za utjehu?
Utješna hrana mnogo je poznatija po svom engleskom nazivu – comfort food. Sigurno ste u filmovima i serijama barem jednom vidjeli kako protagonisti u teškim trenucima posežu za sladoledom ili pizzom.
Hrana za utjehu je upravo to – vrsta emocionalne prehrane koja uključuje konzumiranje hrane za smirivanje negativnih emocija kao što su stres, tjeskoba, tuga ili usamljenost. Riječ je o hrani koja je obično bogata kalorijama, ugljikohidratima i mastima, te ju naš um često povezuje s pozitivnim emocijama i sjećanjima, kao što osjećaj jedenja sladoleda na plaži tijekom ljetnog dana.
Negativne emocije kao pokretač
Dosadašnja su istraživanja pokazala da je veza između negativnih emocija i utješne hrane složena i uključuje niz bioloških, psiholoških i društvenih čimbenika, koje ćemo kasnije spomenuti. Istraživači su, primjerice, otkrili da stres povećava razinu kortizola – hormona koji može potaknuti apetit i dovesti do žudnje za visokokaloričnom hranom.
Negativne emocije poput tuge ili usamljenosti također mogu aktivirati centre za nagrađivanje u mozgu, zbog čega ćemo vjerojatnije posegnuti za hranom koju povezujemo sa zadovoljstvom i utjehom.
Osim toga, zanimljivo je da društveni čimbenici također mogu igrati ulogu u utješnom hranjenju. Na primjer, objedovanje s drugima kod većine stvara osjećaj društvene povezanosti i podrške, što može biti posebno značajno u vrijeme kad smo pod stresom ili usamljeni.
Kako prevladati ovaj izazov?
Prevladavanje ovakve navike zahtijeva rješavanje temeljnih emocionalnih okidača. U tome može pomoći nekoliko strategija:
- Vodite dnevnik prehrane: zapišite što jedete, koliko i kada jedete, kako se osjećate dok jedete, te koliko ste gladni. S vremenom biste mogli uočiti obrasce koji otkrivaju vezu između raspoloženja i hrane.
- Razvijte alternativne mehanizme suočavanja s negativnim emocijama: ako stres pridonosi ovoj navici, pokušajte s nekom tehnikom upravljanja stresom, poput joge, meditacije ili čitanja. Pronalazak hobija ili aktivnosti koje služe kao alat za stres menadžment može smanjiti potrebu za nezdravom hranom.
- Vježbajte svjesno jedenje: nastojte biti prisutni i svjesni dok jedete, fokusirajući se na osjetilni doživljaj hrane, umjesto da je koristite kao odvraćanje pažnje.
Hrana i emocije
Krovni pojam koji se odnosi na konzumaciju hrane za suočavanje s emocijama, bilo pozitivnim ili negativnim naziva se emocionalno jedenje. Za razliku od utješne hrane koja je povezana samo s negativnim osjećajima, emocionalna prehrana može biti potaknuta i pozitivnim emocijama kao što su sreća, uzbuđenje ili slavlje, ali se često pojavljuje i kao odgovor na dosadu.
Pozitivne emocije, ironično, mogu uzrokovati iste posljedice kao negativne kada je u pitanju emocionalno jedenje. Iako se većina istraživanja u početku fokusirala na negativne emocije kao okidače, kasnija opsežnija istraživanja pokazala su da pozitivno raspoloženje također može biti povezano s povećanim unosom kalorija.
Međutim, pozitivne i negativne emocije imaju različite odnose s prejedanjem, utješnom hranom i jedenjem iz dosade. Posljedice negativnih emocija ipak su učestalije i mnogo ozbiljnije.
Faktori koji dovode do emocionalnog prejedanja
Od bioloških faktora na nastanak emocionalnog jedenja najviše utječu genetika i spol. Naime, žene su mnogo sklonije ovom obliku prehrane od muškaraca. Neke su studije pokazale da žene najviše jedu za vrijeme lutealne faze menstrualnog ciklusa i da tada najčešće posežu za ugljikohidratima. Razlog potrebe za ugljikohidratima je taj što njihova konzumacija povećava razine serotonina – hormona koji doprinosi stvaranju osjećaju sreće.
Kada je u pitanju hrana za utjehu, najočitiji je učinak psiholoških faktora, pogotovo stresa. Socijalni stresori poput zadirkivanja oko kilaže ili intenzivne emocije poput tuge najčešće navode ljude na prejedanje.
Ono što često nije očito na prvi pogled su društveni faktori. Oni kod pojedinca mogu utjecati na stvaranje sklonosti o prejedanju već od najranijeg djetinjstva. Jedno istraživanje iz 60-ih godina nastojalo je objasniti kada majke daju hranu svojoj djeci. Istraživanje je utvrdilo da glad djeteta i davanje bočice mlijeka često nisu povezane, nego da majke daju djeci bočicu mlijeka samo kako bi ih umirile. Stoga, može se zaključiti da mala djeca već od najranije dobi uče povezivati hranu i emocionalnu ugodu.
Prisutnost drugih ljudi, pogotovo u smislu proslava, također se smatra društvenim faktorom koji utječu na prejedanje. I naposlijetku, tu su i mediji – koji običavaju prikazivati određenu vrstu hrane kao hranu koja popravlja raspoloženje.
Kako vježbanje svjesnosti može pomoći u prevenciji?
Svjesnost, poznatija po svom engleskom nazivu mindfulness je praksa nježnog fokusiranja svijesti na sadašnji trenutak. To često uključuje fokusiranje na osjetilne percepcije kako bismo se lakše fokusirali na ono što proživljavamo u tom trenutku. Može se prakticirati tijekom formalne meditacije ili tijekom svakodnevnih aktivnosti, poput kuhanja, čišćenja ili hodanja.
Priroda je uma da razmišlja, analizira i shvaća stvari. To je njegov posao. Naš um stalno traži nove podražaje poput hrane, nove stvari o kojima treba razmišljati i nove načine da se izvuče iz stvarnosti.
Vježbanje svjesnosti, pogotovo svjesnog jedenja, pokazalo se kao odlična prevencija u slučaju emocionalnog prejedanja.
Svjesno jedenje uključuje obraćanje više pozornosti na hranu i na to kako se zbog nje osjećate. Osim što vam pomaže da naučite razlikovati fizičku od emocionalne gladi, također može doprinijeti smanjenju poremećaja u prehrani i podržati gubitak tjelesne težine.
Izvori:
Epel, E., Lapidus, R., McEwen, B., Brownell, K. D., & Coccia, M. (2001). Stress may add bite to appetite in women: a laboratory study of stress-induced cortisol and eating behavior. Psychoneuroendocrinology, 26(1), 37-49.
Katterman, S. N., Kleinman, B. M., Hood, M. M., Nackers, L. M., & Corsica, J. A. (2014). Mindfulness meditation as an intervention for binge eating, emotional eating, and weight loss: A systematic review. Eating behaviors, 15(2), 197-204.
Macht, M. (2008). How emotions affect eating: A five-way model. Appetite, 50(1), 1-11.
Foto: Canva
